Amara Stupac, Cernica, Bosnia & Herzegovina
Ne klepeći šahtovima
Autor: Amara Stupac
Stara sevdalinka glasi ‘ne klepeći nanulama’, fraza koja opisuje zvuk sokaka naime korak drvenih nanula na kaldrmi. Mnogo godina je prošlo, nanule su utihnule zamijenile ih Crocsice, sad samo klepeću šahtovi. Grickajući perec, u suštini slani dio grickam, ostatak čuvam za Žuću, komšijskog psa, laganim koracima nježno dodirujem uspavani sokak, i razmišljam ‘šta ručku’. Njegov miris mi uvijek pomogne za ideju. U jedne komšinice pišti pretis, nelagodan miris junetine koje nisam baš ljubitelj; već u druge osjetim miris dolme; dalje niz sokak miris kadaifa. Tu i posrnem, nažalost ne radi mirisa, betonski krater je tačno korak ispred kapije.
Nekad imam osjećaj namjerno se igrala hiltovkom da prolaznike na kratko zaustavi kako bih opila mirisom svoje kuhinje i nadražila apetit. Međutim stvarnost je daleko od toga, 20 godina krpljenja betona se reflektiralo na vizualni identitet sokaka.
‘Dobar dan komšinice’, pored mene se glomaznim autom probija komšija grbav beton. Zalet sa novog asfalta u sokak na ispuknut beton poljulja crne debele Mišelinke. Pomislih, sad će biti ljut, međutim razočarano klimnu glavom na betonske pukotine. Toliko puta prepravljane, rezane, dorađivane, kopane, bušene i svaki put sastavljene kao djećija igra u pjesku. Trenutan ambijent jednog od najstarijih Mostarskih sokaka krase razne boje betona. Mogla bi se podučavati neka vanškolska aktivnost građevinaca kod nas. Budem ljubomorna kad vidim negdje drugo lijepo uređene ulice i naselja, ne zato što želim da je tim stanarima loše, već što nama nije tako.
Tako moj komšija pun nade u glasu izjasni svoju sreću na polovično postavljeni asfalt na vertikalnoj ulici ‘iako malo krivudav’, naime manjak komunikacije između izvođača radova i odgovrnim tehnolozima instalacijskih kablova prouzrokovala je rezanje asfalta, te krpljenja nakon, ili možda nije doteklo materijala?
‘Al opet bolje išta nego ništa’ utješna kojom većina nas projicira bijelu tačku na crnom papiru u nadi da će iz strukture vlasti odgovornih za infrastrukturu uskoro shvatiti koliko su usko naseljeni sokaci bitni te i njih asfaltirati.
Trenutni tlocrt je sličniji ruralnom reljefu, a manje uredno održavanom paralelnom naselju UNESCO zone Mostara.
Nepravilnosti terena i radova na istom ukazuje i zvuk šahtova. Specifičan zvuk lijevanog željeza je u mnogim kućama zamijenio zvono i halke. Konstataciju potvrđuje izlet doktorice mahalskih nauka sa viklerima u kosi, misleći da je njen suprug ili samo kratka provjera okruženja. ‘Klimav šaht ipak ima svrhu’ crni humor. Naime, nije bilo kiše ovih dana te smeće nije moglo da dihtuje šahtovski okvir, razmišljam i hitrije krenem ka kući, dolmu i kadaif je ugušio miris iz šahtovskog kanala, popraćen bolnim člankom.
Nije dovoljno što su uski, takav životopisan podni mural sokaka otežava prohodnost i funkcionalnost stanovništva koje je pretežno starije nestabilnog koraka. Također nije zanemariva činjenica mlađeg naraštaja i nelagoda prilikom vožnje dječijih kolica. Bebe dožive ludu vožnju toboganom (roller coaster drive) čiji je jedini pozitivan ishod bolja probava.
Bolja infrastruktura ne pridonosi samo estetskom ambijentu već i poboljšanju cjelokupne kvalitete života.