Kenan Kajan, Zalik, Bosnia & Herzegovina
Prošlost, sadašnjost i budućnost
Autor: Kenan Kajan
Moja priča vezana za Zalik počinje davno, prije dvadeset i osam godina, i vraća me u godine moga djetinjstva. U Zaliku sam stanovala deset godina zajedno sa svojim roditeljima, bratom i starijom sestrom. Bio je to period nakon rata koji je trajao od 1992.-1995. Nismo posjedovali konkretne uspomene na taj period života izuzev jedne fotografije. Obzirom na to, teško mi je opisati život u Zaliku u tom periodu sa ove vremenske udaljenosti. Koliko se sjećam, prilika za druženje i zajedništvo bilo je veoma malo.
Zalik, kao mjesto življenja moje porodice, je bio privremeno rješenje te u aprilu mjesecu 2005-te preselili smo se u drugo gradsko naselje. Sticajem okolnosti nakon jedanaest godina, mojom udajom, vraćam se u Zalik, te ono kao naselje ponovo postaje mjesto mog stanovanja. Iako moj suprug nije porijeklom iz Zalika, mnogi njegovi poznanici i rođaci stanuju u naselju. Zbog toga smo donijeli odluku da i mi postanemo stanovnici naselja Zalik. Izgradili smo kuću i započeli zajednički život. Nakon dvije godine došla je prinova, ja i moj suprug postali smo roditelji djevojčice.
Obzirom da je prošlo mnogo godina promijenilo se mnogo toga u Zaliku: period stagnacije nakon rata; period obnove i širenja; period kada je tu bio veliki broja studenata. Trenutno, naselje je u fazi da tu živi veliki broj mladih bračnih parova sa djecom koji su došli iz raznih dijelova grada, pa čak i zemlje, i odabrali Zalik za svoje mjesto stanovanja. Zasigurno su i neki studenti svoju porodicu odlučili zasnovati u ovom naselju. Promjenila sam se i ja, moj pogled na život, a stare uspomene na naselje su izblijedile. Odlučila sam da trebam što prije da se uključim u moju staru-novu zajednicu, što podrazumijeva ostvarivanje mnogih poznanstava, ili kako mi to kažemo u Bosni i Hercegovini ‘otvaranja vrata kuće’, i ponudu ruke dobrodošlice novim članovima zajednice koji su svakodnevno pristizali iz raznih krajeva naše zemlje.
Za mene porodica je osnovna tačka građenja individue, najveći oslonac, motivacija ali i kritičar. Isto tako smatram i naselje u kojem živimo može da nas oblikuje kao individue. Zalik je primjer da porodica ne mora da se sastoji od supružnika i najbližih srodnika. Kao takav Zalik može da bude uzor svim ostalim naseljima kako jedna zajednica ljudi, treba, odnosno može, da funkcioniše. Danas smatram da je Zalik jedno od najatraktivnijih naselja i nosi epitet najpoželjnijeg područja za život u Mostaru.
Kod mene se stvorio osjećaj da sam tu sigurna i prihvaćena. Osjećam slobodu otići u park i na igralište kako bi što većim dijelom bila dio ovog naselja, te širila poznanstva i pokušala ostvariti prijateljske veze. Dobrim i lijepim ponašanjem, njegovanjem susjedskih odnosa trebamo dati primjere svojoj djeci, ali i svim drugima kako se gradi lijep odnos u naselju. U međuvremenu sam u Zaliku upoznala mnoge mlade bračne parove koji su osnovali porodicu ovdje i koji se osjećaju sigurno i dobrodošlo bez obzira na njihovo porijeklo. Srdačnost ljudi našeg naselja, svakodnevna i lijepa komunikacija svih nas, čini nas jednom velikom familijom. Smatram da je u današnje vrijeme to velika privilegija.
Od prvih slova ove kratke priče do njenog kraja promijenilo se mnogo toga, možda čak i previše. Baš kao što kaže naslov, koji je istinit, Zalik kao moje mjesto stanovanja sada opet odlazi u neku vrstu prošlosti. Promatrat ću ga iz nekog drugog ugla, sa velike udaljenosti i možda ponovo nekada pisati priče. Kroz nekoliko mjeseci napuštam svoju domovinu i moje drago naselje. Misli i osjećanja su pomiješani, nejasni, ne mogu ih tačno opisati. Da li osjećam strah, ili samo neizvjesnost? Da li je moje dijete od četiri godine moglo formirati sjećanja na djetinjstvo u našem naselju, svakodnevne šetnje, izlaske u park, svoje vršnjake? Da li će joj sve to nedostajati? Za razliku od mene i mog djetinjstva sada postoje i uspomene, fotografije, video snimci, itd. Da li će to možda na neki način uticati na njen dalji razvoj? Sigurna sam da će mi moje naselje nedostajati i ostat će tako u mojim sjećanjima kao simbol sigurnosti.