Jelena Šutić, Bijeli Brijeg, Bosnia & Herzegovina
Tragovi koje ostavljaš
Autor: Jelena Šutić
Instagram stranicu biblijskog citata ‘Pomozi mojoj nevjeri’ pokrenula sam prije pet godina. Tada sam bila studentica teologije i ta stranica je bila moj mali ‘hobi’. Tu sam dijelila svoje misli i citate ohrabrujućeg sadržaja kako bi na taj način pomogla ljudima koji prolaze kroz teške trenutke. Odrastajući u vjeri, ali bez očinske ljubavi, znala sam da je nekada i lijepa riječ koja daje nadu dovoljna da nas osnaži. Moja ‘riječ’ je dolazila do ljudi i broj pratitelja instagram stranice PMN je svakodnevno rastao. Jednog dana dobila sam molbu da na svojoj stranici podijelim apel za pomoć jednoj obitelji. Odaziv pratitelja moje stranice je bio nevjerojatan, jako brzo smo organizirali akciju i pomogli toj obitelji.
Ubrzo nakon te akcije odlučila sam svojoj stranici dati humanitarni karakter, cilj je bio pomoći građanima u potrebi. Skupa sa još jednom humanitarnom zajednicom, te godine za Božić skupili smo oko 120 poklona za najpotrebniju djecu Mostara. Moj mali hobi je u dvije godine prerastao u karitativnu zajednicu ‘Pomozi mojoj nevjeri’ u sklopu župnog Caritasa Župe sv. Ivana apostola i evanđeliste u Mostaru. U toj župi sam kao mala djevojčica počela svoj volonterski i karitativni rad. Sada vodim zajednicu mladih ljudi, volontera koji su spremni svoje slobodno vrijeme posvetiti drugima.
Krenula sam sa ozbiljnijim projektima i krug ljudi koji su pomagali svaki dan se širio. U ljeto 2021. Udruga Misericordia iz Drinovaca pomaže mi iznajmiti prostor, malu garažu bez struje koju sam zajedno sa prijateljima uredila kako bih tu mogla prikupljati stvari za najpotrebnije. Svakim danom ljudi su sve više prepoznavali moj rad i pomagali mi pomoći onima u potrebi. U studenome 2021. u župi Sv. Ivana dobila sam na korištenje mali prostor koji je bio i moj ured i prostor za prikupljanje donacija. Po potrebi župnik mi dopušta korištenje župne dvorane, a također sam dobila župni podračun kako bih mogla prikupljati novac i tako lakše realizirati humanitarne akcije.
Zajedno sa volonterima želim pružiti primjer međureligijske suradnje, a posebno ne želim ljude kojima je pomoć potrebna dijeliti po nekim parametrima koje smo odredili u svojoj glavi. U početku sam krenula sa akcijama gdje sam u svojoj sobi prikupljala školski pribor i poklone za djecu slabijeg imovinskog stanja, zatim u neuvjetnoj garaži bez struje, a danas svi skupa gradimo kuće, renoviramo dječje sobe, uređujemo stanove, opremamo obitelji odjećom, hranom i higijenom, plaćamo režije, financiramo školovanje i stipendije studentima, brinemo o starima i nemoćnima. Za prošlogodišnje Božićne i Novogodišnje praznike osigurali smo 1000 kvalitetnih i vrijednih poklona, a za početak prošle školske godine osigurali smo nove školske torbe i pribor za 500 učenika iz cijele BiH. Osobama sa invaliditetom pomažemo u pronalaženju posla, u kupovini pomagala i drugih potrepština. Širimo Zajednicu na ostale gradove u BiH i rušimo granice postavljene u našim glavama vezane za vjeru i nacionalnu pripadnost.
U Zajednici smo imali stotinjak volontera, ali zbog bolje organizacije i učinkovitosti sada Zajednica broji 50 aktivnih volontera, kvalitetnih i vrijednih mladih ljudi. Ponekad se pitam što mi sve ovo treba ?! Zašto sam svoj život posvetila ovoj Zajednici? Želim da svako dijete raste u ljubavi i miru, da se osjeća sigurno i zaštićeno. Ne želim da djeca prolaze ono što sam ja prolazila u djetinjstvu odrastajući u neimaštini, bez očinske ljubavi i zaštite.
Ne znam što nosi sutra, ali ću se svim srcem boriti da ova moja mala Zajednica raste i radi kvalitetne stvari. Želim da ljudima promijenimo cijeli život, a ne da im samo pružimo jednokratnu pomoć. Zato se trudimo da im nađemo posao i osiguramo uvjete za samostalan život. Nadam se podršci šire zajednice, kako grada, tako županije i cijele države da osiguraju kvalitetan prostor i uvjete potrebne za rad naše Zajednice.
Nadam se da ću i ja sa završenim fakultetom, obukama i dugogodišnjim volontiranjem pronaći posao i ostati u svome gradu. Ne bih željela da me život odvede negdje gdje se ne bih mogla na ovaj način boriti za one kojima su svi okrenuli leđa.
Planova za budućnost nemam. Jednostavno akcije i projekti nađu mene, i ja njih. Tako je na put moga humanitarnog djelovanja došao i prijedlog izgradnje kuće u Gabeli koji smo uspješno završili. Malim donacijama od 1, 2, 5 ili 10 KM sagradili smo dom jednoj obitelji kako bi krenuli u ljepši i kvalitetniji život.
Danas skupljamo novac za izgradnju obiteljske kuće u Nevesinju i planiramo uz Božju pomoć izgradnju još dva doma uz sve naše stalne akcije koje svakodnevno obavljamo.
Zaista, naš višak je nečija potreba. Sve ono što nama znači malo ili ništa, nekome mijenja život. I ne, ne mogu sama. Trebate mi i svi vi, jer pomažući drugima našu ćemo zajednicu učiniti ljepšim mjestom za život.