Amara Stupac, Cernica, Bosnia & Herzegovina
Od 14:00 do 17:00
Autor: Amara Stupac
‘Ulazi u kuću, kućni je red, mahala bihuzur od tebe’ – riječi upućene od strane roditelja razigranom djetetu, i baš kad je kreativnost na vrhuncu, kad i onaj povučeni zamijeni boju sramnog crvenila u obrazima sa bojom loše kondicije, mora se u kuću da stariji mogu spavati. Tako je oduvijek bilo, razmišljam na glas bez pardona na visoke tonove. Nama, djeci, smak svijeta.
Na oglasnim tablama u haustorima zgrada su postavljeni A4 plakati sa odredbama vremena za mirovanje odnosno vrijeme za odmaranje, od 14:00 do 17:00, postavljeni od strane kućnog saveza. Naime svaka zgrada ima svog predsjednika nekad samoizabranog a nekad izglasanog. Slično političkoj smjernici grada. Gledajući realno, navedenu odredbu mogu sebi priuštiti većinom penzioneri. Školske klupe su davno napustili, novčanim angažmanima i zanatima zaradili penzije te imaju mogućnost u periodu navedenih satnica da ručaju i odmaraju na uglovima prateći posljednja dešavanja dugoročnih sapunica. Sjećam se moje nene rah, tad mi je bilo 6 a sad 46 nije velika razlika nekad i sad, ona je gledala Kliniku Švarcvald i Povratak u Idn dok trenutno iste zaplete obnašaju turski junaci i junakinje. Njihove ekranske zgode i nezgode su jedini tonovi pored muhinih krila koji bi se trebali čuti, kako u haustoru tako i na javnoj površini naselja Bulevar.
Sad sam stariji, al opet nedovoljno star da razumijem. Znam kako je meni bilo, te ne želim svoje dijete upoznavati sa armagedonskim zakonima. Postavim sebi pitanje ‘da li je uopšte i moguće do te mjere ispoštovati kućni red?’.
Vikendom kad školske klupe odmaraju od razdraganih vratolomija, djeca navedeni period iskoriste kao predah za učenje dok u periodu raspusta presele kreativnosti na obližnja kupališta. Kancelarijski uposlenici pauziraju od udobnih stolica, pa možda i jeste moguće uspostaviti površan posluh A4 haustorskoj objavi. Međutim dio stanovništva ne jaše državne jasle, te kako bih izmirili dažbine i omogućili familijama ugodan i topao dom popraćen punim frižiderom, moraju i vikendom raditi. Za njih je od 14:00 do 17:00 rijetko priušten luksuz. U tom periodu ipak gledaju osposobiti nožne pedalice šunjalicama, te činom odabira odjevne kombinacije odati počast repriznom zapletu turske sapunice.
Postoji vjerovatnost da stanari u skladu sa zakonom mogu izdržati, međutim nije samo do nas stanara. Geografski položaj Bulevara je od većeg značaja za mir. Naime, ovo naselje koje obiluje visokim zgradama u srcu grada Mostara sa prednjim dijelom kompleksa isturenim na najprometniju ulicu, žilu kucavicu, je jedan od razloga koji je oduvijek privlačio mostarce na otvaranje kafića u poslovnim prostorima u prizemlju zgrada. Drugi je rijeka Radobolja, koja putem do svog ušća u Neretvu dodiruje jednu stranu Bulevara. Njeno korito obiluje zelenim rastinjem koje ljeti stvara hlad rastopljenom asfaltu i ucvrljenom betonu naselja. Fascinantan balans urbanog i prirodnog sjaja podstiče gazde objekata na dodatno ukrašavanje ambijenta za svoje špancirere, te i kafu u hladu palme možemo uživati.
‘Iza Nove gimnazije sad je drugi miluje, iza Nove gimnazije njene ruke su isplele…’ očuh refren starog mostarskog benda Šareno Kamenje, i na valu refrena pjevušeći sjedam i naručujem kraću i čašu vode sa ledom, žargon za jači espresso. Nastavljam ‘vjenac oko drugog vrata, vjenac nove ljubavi. Stara ljubav se zaboravlja…’. Odjednom samo čujem svoj glas ‘odnose je vjetrovi…’. Nestade mi Haris Ovčina. Žalovito, upitnim pogledom usmjerih zaokret glave prema konobaru, koji uputi odgovor bez glasovnog pitanja ‘kućni red od 14:00 do 17:00’. .
U hladu palme na vrelom betonu, pogledom na osinjak užurbanih auta Bulevarskom trakom, dobih odgovor na moje pitanje. Teško je žilu kucavicu smiriti od 14:00 do 17:00, al se možemo, svak sebi shodno, prilagoditi značaju kućnog reda.