Amara Stupac, Cernica, Bosnia & Herzegovina
Kad bi kontejneri pričali
Autor: Amara Stupac
Šetajući ne samo kroz Bulevar već kroz cijeli Mostar, vidimo dizajnerski osmišljen exterijer enterijerom. Nedavno na nekom dokumentarnom kanalu biografija meni nepoznatog umjetnika, od smeća i otpada pravio komade za izložbe. ‘Da dođe kod nas kontejnerski pejzaž bi mu popunio jednu salu’ – u Mostaru često renoviranje enterijera puni kako naslovnice portala tako i lokalni otpadni prostor. Na Bulevaru je puno zgrada i samim tim veliki broj stanova. Kako su godine prolazile tako i rok trajanja uređenju istih. Komode, madraci, kuhinjski elementi, uglovi, lampe čine samo dio okolnog prostora kontejnera. Uredno oskrnavljeni i neuredno odbačeni pridonose estetskom dojmu. Prije 2 godine sam čak upratila wc školjku sa novim osvjezivaćem mirisa na putu prema Fortici, turističko-rekreaciono brdo iznad Mostara, u hladu bora.
Kome treba dječiji madrac boje urina? Ako je zamisao da će ga neko pokupiti, obzirom na vizualizaciju, planski je osmišljen za trotoara. Vremenske pogode i nepogode ne idu u korist održavanju izloženih predmeta te pored rugla kojeg njihovo neprimjerno odlaganje ukazuje često postanu dom Tomu i Đeriju.
Razmišljajući o dokumentarnom programu možda imamo izložbe na otvorenom. Uz kreativni dodir Roma, koji svakodnevnicu oplemenjuju znatiželjnim rasturanjima otpada, možemo snimiti emisiju i poslati redakciji ‘Renoviranje’. Al i Romi su vremenom modernizacije uključili moć odabira, te neće svašta. Kome treba tuđi otpad? Njih interesuje isključivo željezo radi zarade novca, te odmah na licu mjesta spretno rastave produkciju.
Nastanak nove izložbe ‘Nakon’. Međutim surov život drvenih predmeta nekad dobije i sretan kraj, poput filma siročad. Od njih 100, topal dom pronađe 1. Prije nekoliko dana uđem u jednu kuću. Mostarske oči pozicioniraše sto u dnevnom boravku. Upita ja gdje i koliko, odgovorom šokira, našla u Šantićevoj pored kontejnera, uzela, ofarbala i sad pije kafu s njega. Demant mi postavi nova razmišljanja, da li napraviti mogućnost za dobrotvorne svrhe, ili možda prodavnica ili pak pokrenuti lični biznis, restauracija otpada. Gledajući sto ne bih nikad rekla da je smeće, prošla sam pored njega kad bolje razmislim, al nije to taj: ‘mašta radi svašta’.
Mostarski realiti o životu jednog kontejnera sa širokim dijapazonom mogućnosti patentiranja ne skida odgovornost sa stanara koji ga planski izbacuju. Često čujem žaljenje na nedostatak plana za odvoz otpada, al mi u nedostatku logike toj izjavi zaigra misao na kamione, 60km po odvozu. Ako imamo novac za renoviranje kuhinje, kako to da nemamo novac za uklanjanje otpada, ili je to možda samo do socijalne odgovornosti. Etika ponašanja prema zajednici. Na kraju kućni odgoj. Spretno za svoje neodgovorno ponašanje prema zajednici nađemo put do tuđih grešaka nikad ne uviđajući svoje. Kako stara poslovica kaže: ‘prvo počisti ispred svojih vrata’.
U našem narodu demant ‘opleti po džepu’ misleći na novčane kazne je pokretač odgovornog ponašanja u zajednici. Prevedeno značenje dva zaposlenika po kontejneru. Prva i druga smjena. Izvodivost tog projekta je upitna obzirom na veliki broj kontejnera i samoprozvanih deponija. Video nadzor može biti solucija. Osvjetliti i postaviti video kamere na svakoj deponiji, te bi zagađivači ipak tri puta mislili jednom sjekli. Suština da vlasti moraju ovaj problem riješiti u što kraćem roku inače ulice Mostara uskoro postaju deponije rabljenog namještaja.