Amara Stupac, Cernica, Bosnia & Herzegovina
Štafeta ‘Crni petak’
Autor: Amara Stupac
Politički nametnut fenomen ‘2 škole pod jednim krovom’ je prva dekoracija mostarske sistematizacije. Rukovodstvo grada koji dušom brani poziciju na vrhu turističke skale gugla još uvijek ostavlja gorak ukus njegovim građanima. Pored navedenog fenomena sa školama Mostar bilježe 2 elektroprivrede, 2 pošte, 2 vodovoda, 2 Doma zdravlja, međutim pohvalno da još uvijek postoji 1 MUP. Bogat izbor javnih institucija pridonosi raskošnim podjelama, kako grada tako i društva: grad, Bulevarom Narodne revolucije; društvo prezimenom i adresom stanovanja. Naviknuti od ranije na upitnu rečenicu: ‘od čijih si kuća’, građani su vrlo brzo usvojili znanje potomstva te pridonjeli i podjelama krvnih zrnaca, koji pri davanju i primanju ipak ne gledaju na prezime i adresu već na odgovarajuću grupu venske tekućine. Podjele su primjetne pri pozivu Hitne pomoći, prvo pitanje sa 124 jeste ljubazno traženje adrese. Kao i svaka navika, nakon izvjesnog perioda, uvježbaje korisnike automatizaciji: ‘molim vas može Hitna na Carini’ (dio istočno od Bulevara). Spoznaja ‘ko gdje spava’ nema olakšavajuću refleksiju na mladost. Odgojno, vaspitno i službeno podijeljeni nespretno obuzdavaju svoju žudnju za saznanjem i upoznavanjem ‘drugog i drugačijeg’ ostajući pri svom toru sa podsvijesti usmjerenoj upravo ka ‘prelasku’ Bulevara. Njihovi pomno iskonstruisani mozgovi služe kao ombrambeni mehanizam jahača političkih apokalipsa. Bizaran način upražnjavanja leži u narudžbi crne kofeinske tekućine, gdje popiti kafu, a gdje kavu, a gdje ostati neutralan i odvažno izgovoriti ‘možel’ jedna kraća’, misleći na espresso (čija već riječ)?! I sama sam jednom doživila da naručim kafu a konobar mi uredno pojasni da na stanju ima samo kavu. Naravno ustanem i odem. Te mogu reći da više nikad nisam zašla u taj centralni objekat.
Međutim desilo se čudo, u Mostar je uzdignute glave uselio Mepas. Marketinški okviran toranj čija adresna bitnost ne pronalazi put do srca. Otvaranjem vrata novim modnim iskustvima ujedno postaje i novo, sad već staro, mjesto okupljanja. Smješten zapadno od Bulevara sa arhitektonski mudro osmišljenim položajem ugostiteljskih objekata i modnih trendova nalik ‘Zapadu’, privukao je mostarce na konzumaciju svojih ponuda među kojima je i marketinški najjači lanac Zara. Prolaskom staklenog zida ovog šoping centra ulazimo u bezcarinsku zonu podjela. Ostavljajući ‘krvna zrnca’ sa druge strane stjenke jedine bitne podjele postaju veličine novčanika. Da bih surova realnost postala nadrealna Mepas uvodi zajednički praznik pod okriljem sniženja ‘Black Friday’. Duševna zadovoljstva krase cijene dok mentalne granice pomiču konfekcijski brojevi. Kao i svaki praznik pa tako i ovaj ima svoje vremensko ograničenje. Period kad ushićenost raste pred vratima proslave do momenta praznih novčanika. Saradnja oko boja i brojeva ispred svlačionica dostiže politički nekorektnu održivost nacionalnim podjelama. Žene, muškarci, mladi, stari vrijedno pomažu jedni drugima za odabir najboljeg odjevnog predmeta hraneći ličnu vizualizaciju.
Napuštajući prodavnice, sa osjetnim propuhom, mostarska riječ na dotok zraka sa suprotnih strana, u džepovima, ide sjedanje za prvi slobodan sto. Naručuje se kofein, na nebitno kojem jeziku, jer slijedi oporavak i povratak energije za put kući. Nerijetko usljed predaha oči pogledaju i za drugi stol primjetivši zanimljiv pogled koji poprati sramežljiv osmjeh i nedugo nakon upit za broj telefona.
Koliko je opasan za finansijsko stanje pojedinca, ipak je Mepas pokazao da pored svih podjela, većini građana i građanki Mostara ipak godi njegova zona liberalizma, koju su s vremenom preselili u ostale ugostiteljske objekte širom i duž čitavog grada. Većini mladosti Mepas je otvorio nevidljivu rampu na Bulevaru i pomogao korištenje ličnog rezona kroz novonastale emotivne i fizičke doživljaje uprkos zakonito nezakonskim podjelama.