Maja Knezović, Cim, Bosnia & Herzegovina
Više od utrke
Autor: Maja Knezović
Prije dvadesetak godina jedina perspektiva koja se nama mladima tad nudila za druženje bili su kafići i klubovi. U jednom od tih kafića, skupila se grupa ljudi koji su željeli nešto drugačije, nešto više. Po povratku sa studija u Mostar, falile su nam brojne aktivnosti koje u to doba nisu bile popularne. Željeli smo te aktivnosti i u našem gradu. Znali smo da nas čeka ogroman posao, ali želja da doprinesemo u stvaranju sredine koja će biti dobra nama, našoj djeci i sugrađanima bila je jača. Morali smo sami pokrenuti neke stvari. Franjo je već te 2011. godine izašao sa idejom da organiziramo polumaraton u Mostaru. Ubrzo smo shvatili da to nema smisla jer u Mostaru skoro da nitko ne trči niti koga to zanima. Stvarima je trebalo pristupiti sporije, ostvariti male ciljeve u svrhu onog većeg. Te godine uz podršku pokojnog profesora Žarka Bilića sa Fakulteta prirodoslovno matematičkih i odgojnih znanosti – studij kineziologije i društva HPD Prenj 1993. odlučili smo organizirati Mostar challenge utrku na Planinici. Mostar challenge se pokazao vrlo uspješnim te smo shvatili da se kroz njih počela stvarati scena trkača. Ljudi su se organizirali i krenuli obilaziti utrke u regionu. Uskoro smo osnovali i udrugu ‘Zdrav život – KINEZIS’.
Nakon par godina osjetili smo da je vrijeme za taj sljedeći korak iako ništa racionalno nije bilo na našoj strani. 2017. odlučili smo održati Prvi mostarski polumaraton. Kako Grad Mostar tad nije imao Gradsko vijeće teško je bilo dobiti sve potrebne dozvole i proći sav protokol potreban za organizaciju događaja koji podrazumijeva zatvaranje nekih ulica na par sati. Pregovori sa gradom, definirane trase sa Policijskom postajom Mostar, ishođenje dozvola od MUP-a, kako skupiti 200 volontera potrebnih za sigurnost trase, pregovori sa sponzorima samo su neki izazovi sa kojima smo se sučili. Imali smo sreće, da smo u svim tim segmentima, prije ili kasnije, naišli na ljude otvorene da nam izađu u susret te da smo upornošću uspjeli u svom naumu i uspješno organizirali prvi Mostarski polumaraton. Premda prvi, okupio je oko 400 učesnika iz 16 zemalja. Od tada naš događaj samo raste, polako ali sigurno.
Osim utrke za odrasle, narednih smo godina krenuli sa organizacijom i dječje utrke, a jedan od glavnih ciljeva zbog čega sve ovo radimo je da kod najmlađih razvijemo naviku za tjelesnim vježbanjem i aktivnim životnim stilom. U ovoj utrci se ne proglašavaju pobjednici već sva djeca dobivaju medalju za sudjelovanje i poklon pakete generalngo pokrovitelja. Krajnji cilj nam je da ih ne usmjeravamo da se natječu jedni protiv drugih već da budu najbolja verzija samih sebe.
No ono što je po meni ključno i najvažnije što proizlazi iz tog polumaratona je to što smo počeli usporedno organizirati i humanitarnu utrku u dužini od 4 kilometra.
Spektar koji poriva ova utrka je zaista širok…
- osmišljena je kao pomoć lokalnim udrugama/organizacijama u prezentiranju problema koje imaju u svom radu tj. poteškoćama sa kojima se susreću njihovi štićenici
- način da skupimo određena sredstva kojima ćemo pomoći u radu udruge partnera
- motiviramo naše sugrađane da se počnu baviti sportom, te na taj način djeluju za vlastiti zdravstveni status
Članovi udruge imaju zadatak da tijekom cijele godine prate rad mostarskih udruga, te nakon prezentacije prijedloga biramo udrugu partnera. Humanitarna utrka je po meni najveći tzv. impact ovog festivala jer znamo da smo učinili odličnu stvar za lokalnu zajednicu. Za partnere smo do sada imali Udruga dijabetičara – INSULA, Udruga za Down sindrom Mostar, Udruga Novi pogled – koja za cilj ima pružanje informacijske, psihološke i logističke pomoći ženama oboljelima od raka dojke, kao i njihovim obiteljima, Udruga Minores – udruga za pomoć beskućnicima i socijalno ugroženim osobama, a ove godine fokus je stavljen na Centar za djecu i omladinu s posebnim potrebama ‘Los Rosales’ iz Mostara koji već 25 godina kroz različite segmente rada pruža usluge odgoja, obrazovanja, socijalizacije, rehabilitacije i različitih servisa podrške za djecu i mlade s poteškoćama u razvoju. Broj učesnika i u humanitarnoj utrci također je sve veći iz godine u godinu.
Jedna od najljepših priča i primjera s mostarskog polumaratona je priča jednog dječaka, Afana Habibovića iz Kaknja, sada već osamnaestogodišnjaka koji od svoje 13. godine vodi borbu s opakim tumorom mozga. Afan je od malena volio sport i trenirao je karate, gimnastiku i rukomet, sve dok mu nije dijagnosticiran tumor na mozgu. Nakon toga su uslijedile operacija i kemoterapije nakon čega je jedva pričao, a desna ruka i noga su mu bile nepokretne. Srećom se nakon operacije iz mjeseca u mjesec sve više oporavlja te ne propušta nijednu našu humanitarnu utrku već zadnje tri godine. Svake godine kad se on nađe na tom terenu naježim se i oči me napune suzama. Samo on bi mi bio dovoljna motivacija da nastavim ovo sve raditi.
Posebno sam ponosan na činjenicu i da smo uspjeli polumaraton organizirati i 2020. godine, za vrijeme COVID pandemije. Naravno, nije bio održan u martu kako je inače, ali do septembra smo uspjeli zadovoljiti sve posebne higijensko epidemiološke protokole sudjelovanja na utrci i tako dobiti zeleno svjetlo Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine. Nakon uspješne održane utrke naš događaj stekao je standarde Europske atletike za sigurnost i kvalitetu manifestacije kao utrka sa tri zvjezdice. Događaj je privukao puno veći broj ljudi iz regije nego što je bilo očekivano jer smo jedni od rijetkih koji smo bili toliko ustrajni u održavanju kontinuiteta i koji smo zadovoljili sve higijensko-epidemiološke mjere. To je bio veliki iskorak i potvrda naše organizacije.
Bitno je napomenuti da polumaraton nije isključivo sportska manifestacija nego i turistička. Na utrke se prijavilo oko 1600 ljudi iz 36 zemalja svijeta. Polumaraton se ne odvija za vrijeme turističke sezone u Mostaru, ali za vrijeme održavanja traži se soba više. Potrošnja u ugostiteljskim objektima se također značajno poveća. Ponosni smo što su ljudi prepoznali manifestaciju i činjenicom da je naš grad taj vikend odisao divnom energijom, osjećajem zajedništva i pozitive.
Uz svoje stalne poslove i obiteljske obaveze ovo je obaveza koja iziskuje puno vremena. Vrijeme koje se utroši u organizaciju Mostar Run Weekenda nemoguće je naplatiti, ali osjećaj zadovoljstva i sreće koji proizađe nakon svake održane utrke i reakcije ljudi na istu je neprocjenjiv. Naš jedini motiv je da Mostar, barem ta tri dana, postane bolji i pozitivniji grad i da svi gosti i trkači koji pristignu sa sobom odnesu najljepšu razglednicu našeg grada, onu u svom srcu.