Anamarija Knezević, Podhum, Bosnia & Herzegovina
Kantarevac
Autor: Anamarija Knezević
Od svih ponuđenih tema najbliža mi je bila ona koja je vezana za Kantarevac, jer većinu slobodnog vremena tu provodim, iako je moja Mjesna Zajednica Podhum. Živim u Franjevačkoj ulici koja je super za malu djecu i starije osobe, jer je sigurno naselje i ima sadržaj koji je baš za te skupine (park za djecu sa sadržajem za igru, šetnica za starije, pogotovu ljeti).
Prvi put na Kantarevac sam došla s mamom i tetkom. To je bilo njihovo mjesto odrastanja, jer su se obje bavile rukometom. Slušajući njihove priće o druženju, zabavama i prijateljstvima koja traju i do današnjih dana, poželjela sam da se i ja oprobam u nekom sportu. Bila je tu Mala škola sporta, gdje djeca imaju priliku da kroz razne sportske aktivnosti prepoznaju sport kojom bi htjeli da se bave. Ja sam odabrala fudbal. Iako sam mlada, 14 mi je godina tek, pamtim Kantarevac i prije njegove obnove, kad je izgledao mrvicu bolje nego valjda kad je i sagrađen. Na žalost slabo se ulagalo u taj sportski centar koji je iznjedrio mnogo vrhunskih sportaša. Svlačionice su bile stare, jadne, ukratko neuslovne, teren grbav, tribine oronule.
Al’ to nas nije sprječavalo da dolazimo na razno-razne sportske aktivnosti (nogomet, rukomet, košarka, mažoretkinje). Svi smo znali da može i treba bolje i ljepše, al kad nema bolje i to je super. Trenutak kad se sve počinje mijenjati je obnova Kantarevca. Travnati teren, nove svlačionice, tuševi, sve je bljesnulo.
Kantarevac se sad održava kao pravi sportski centar, jer ljudi koji rade na održavanju su odlični! Čak se i o posađenim biljkama vodi računa.
Sad još više želim da se bavim sportom, jer to mjesto meni daje osim zdravog tijela i igre, mogućnost za upoznavanje novih prijatelja iz drugih škola i raznih dijelova grada, drugih mjesta i gradova širom Bosne i Hercegovine. Gostovanja nisu samo igra i takmičenje nego i male ekskurzije. Kad je turnir, na terenu smo ‘ljuti neprijatelji’ (gostujuče ekipe iz drugih gradova/mjesta u BiH) i svak brani svoje boje, ali kad se zavši takmičenje onda se svi učesnici druže. Upoznajemo mjesto/grad čak i neke znamenitosti ako se ima vremena. Mi se većinom družimo i izvan terena.
Važno je napomenuti da se na Kantarevcu osjećam sigurno i ugodno, nema nikakvih napetosti, pravo mjesto za uživanje, bolje rečeno, to mi je kao druga kuća.
Kad zatvorim oči, slika koju vidim je ugoda, bez napetosti, osjećam se super! Čujem pljesak, ovacije i bodrenje od roditelja, prijatelja i navijača. Bavljenje sportom je super, tu znam zbog čega se trudim i da će taj trud biti zabilježen, ne samo u tekstu na nekom portalu, nego s pohvalom i nagradom struke.
To je ono radi čega treniram i dolazim na Kantarevac i van sezone. S ovom pričom sam htjela da pokažem, Kantarevac nije mjesto samo za koncerte i Božićne turnire. To je mjesto okupljanja mladih iz cijelog grada kao što je oduvijek i bilo.