Maja Knezović, Cim, Bosnia & Herzegovina
Ostvarenje dječačkog sna
Autor: Maja Knezović
Nogomet je uvijek bio dio mog života i uvijek sam bio, bez lažne skromnosti, izuzetno talentiran. Većina mojih susjeda i rođaka također. Na igralištu na Kovačevcu igrali smo nogomet svaki dan od ranog djetinjstva. Toliko smo željeli da sve nalikuje onom profesionalnom terenu da smo sami od četiri stabla jablana napravili drvene okvire za golove. Iako nije bilo mreže na tim golovima ugođaj nam je bio potpun. Toliko smo igrali i toliko smo bili dobri da je u tinejdžerskom dobu naša cimska ekipa osvojila prvo mjesto na turniru Mahala 1974. godine. Sjećam se kao jučer pobjede u finalu kada sam dao dva gola i kako smo navečer u gostioni Kubat s cijelim naseljem proslavljali. Sanjarali smo u tom periodu svašta, igranje svjetskih ili barem europskih finala, pa i da imamo stadion tu u Cimu.
U srednjoj školi i do svoje dvadesete godine igrao sam u klubu Lokomotiva. No onda je 1980. osnovan NK Cim. Više uopće nije postojala sumnja za koga ću igrati. Narednih petnaest godina proveo sam tamo kao kapetan kluba. Na slici dolje niže se vidimo moj rođak, susjed Kele, susjed Gengo i ja kako poziramo na stadionu pod Bijelim Brijegom. Taj je stadion tada pripadao FK Velež, velikom mostarskom klubu. Svi u klubu smo se uglavnom poznavali jer je to tako u Cimu, a to je sve pridonijelo da klub osjećamo kao drugi dom.
Prilažem još jednu zanimljivu fotografiju: 8 igrača pod prezimenom Marić koji su igrali u NK Cim u tom momentu, negdje sredinom 80-ih godina kad je uslikana. I brojni suradnici uključujući liječnika, psihologa i stručnog suradnika kluba nosilo je to prezime. Čak i gostioničar Kubat gdje smo se stalno okupljali se tako prezivao. Često prezime u Cimu pa tako i u tom klubu.
Klub je nastavio svoje postojanje i tijekom i nakon rata. U to vrijeme tek se počeo formirati drugi veliki mostarski klub, HŠK Zrinjski, no NK Cim je u postratnom periodu bio puno jači i osvajao turnire koji su se igrali u sklopu tadašnje države. Vremena su se bitno izmijenila od tada, sada je Zrinjski državni prvak, a NK Cim u trećoj ligi. No, i dalje privlači puno djece na igru. Nama Cimljanima je uvijek bila čast da imamo klub u svom mjestu. Nakon rata ideja o vlastitom stadionu činila se mi još daljom i neostvarivom. No, naši mještani su uporni.
Početkom 2000-ih počelo se govoriti da bi se pravio stadion. Kao i uvijek, financijska konstrukcija bila je problem. Mještani i obožavatelji kluba pokrenuli su veliku akciju kako bi se to realiziralo te je pronađeno mnogo donatora. Uz pomoć i bivšeg gradonačelnika, također Cimljanina, te nekih ljudi koji su tada bili u vrhu politike uspjelo se doći do potrebnog iznosa. Trajalo je par godina dok se nije prikupio potrebni novac i nekih godinu dana izgradnja. Stadion je izgrađen i svečano otvoren 2009. godine. Otvaranje stadiona NK Cim na Barama. Otvorili su ga procesija cimskih folkloraša i mostarskih mažoretkinja. Nakon toga je uslijedio veliki nastup naših fokloraša gdje su otplesali par svojih plesova. Cijela publika im je plesala, a ja sam se naježio. Prepoznao sam u njima našu djecu, susjede, rođake, svi smo dijelili istu radost zbog otvorenog stadiona. Nakon toga je uslijedio i lokalni bend koji su također činili naši mještani gdje smo se svi rasplesali uz njihove obrade popularnih hitova. Ukoliko je netko došao sa strane možda nije u toj večeri vidio ništa posebno, ali ja znam da je bila spektakularna večer za pamćenje svim Cimljanima jer smo imali priliku zajedno dijeliti sve te emocije.