Maja Knezović, Cim, Bosnia & Herzegovina
Ljubav se ljubavlju vraća
Autor: Maja Knezović
U Cim sam doselila prije 10 godina, uselila s mužem kod njega nakon udaje. Do tada sam živjela u gradu, u naselju Balinovac u blizini mostarske katedrale. Cim mi se oduvijek sviđao kao malo mjesto u blizini grada, a danas se čak može reći i da je pripojen gradu obzirom na njegovo stalno širenje. Veliki broj kuća, bašti i vinograda, uživa i najveći broj sunčanih sati taman malo uzdignutiji od grada i s veličanstvenim pogledom na Velež. Predivna crkva u središnjem dijelu Cima svake nedjelje okuplja veliki broj mještana.
Odrasla sam u tradicionalnoj obitelji. Moji roditelji i ja svakoga smo vikenda odlazili na selo kod bake i djeda i pomagali im. Znam da drugdje u svijetu mladi čim napune 18 godina uglavnom odlaze od svojih starijih članova obitelji – majki, očeva, baka i djedove. Neki čak i za vrijeme srednje škole. Ovdje to nije slučaj. Djeca ostaju uz svoje roditelje do kraja. Roditelji djetetu daju sve što je u njihovoj mogućnosti. Ta djeca to prepoznaju kroz cijeli život te tim roditeljima daju nazad poštovanje, pažnju, brigu i ljubav. No nije samo da pomažu svojim roditeljima, ovdje mladi općenito pomažu starijima i poštuju njihovo iskustvo jer neke stvari je nemoguće naučiti ukoliko nisu proživljene. Svi će doći pomoći staroj osobi ako vidi da nosi težak teret, otići za nju u prodavnicu ili je povesti autom gdje treba ako su u mogućnosti.
Prije točno 5 godina muž i ja planirali smo odlazak i daljnji život van države.. Suprug je otišao na par razgovora za posao u Njemačkoj, dobio jako lijepe ponude, jednu je i prihvatio. Danima smo planirali šta i kako spakirati, malo i tražili stanove, ali nažalost moj svekar, njegov otac se preko noći razbolio. Uslijedila je jako teška operacija tumora na mozgu. Otkazali smo naš odlazak u Njemačku i evo i danas smo tu, svi skupa živimo u našoj maloj zajednici. Odlučili smo preuzeti sve na nas dok su nam roditelji živi. Sve što se tiče poslova oko kuće i okućnice. Svekar nakon operacija ne može više voziti automobil. Mi smo im na raspolaganju za šta god da im zatreba. U Cimu se to uopće ne dovodi u pitanju, a djeca svoju ljubav prema roditeljima pokazuju kroz razne geste.
Moja prijateljica Lana je prije par mjeseci upisala svoju mamu koja je u penziji skupa s njom na treninge pilatesa. Mama se naravno u početku opirala no nakon prvog treninga je promijenila mišljenje, oduševljena je novim hobijem i dodatno provedenim vremenom sa svojom kćerkom. Ubrzo nakon toga od sina Ivana je dobila na poklon sat koji mjeri otkucaje srca i potrošene kalorije dok je na tim treninzima.
Susjeda Gabrijela svake godine svojim roditeljima plati sedam dana na moru, gdje god da žele. Obzirom na to da ima neku prosječnu plaću što u BiH baš i nije jako visoko ne radi se o malom izdatku i odricanju.
Još jedna susjeda, Mirna, rođena Cimljanka prije par godina se udala i preselila s mužem u stan u grad. Sada kada su joj roditelji ostarili i onemoćali svaki dan dođe dva puta do njih. Prijepodne izleti s posla i dođe opet popodne nakon posla. To traje već dvije godine. Kum Mladen skoro svaku večer iziđe u šetnju sa svojim starim ocem da mu pravi društvo ali i da može pomoći ukoliko mu bude slabo. Susjeda Andrijana svake godine dođe iz Zagreba na točno određen datum kako bi skupa s bakom pravila sok od paradajza i ajvar. To je njihova mala tradicija koju nipošto ne propušta. Susjed Kristijan je protekli mjesec par puta tjedno vozio baku u bolnicu da joj vade nalaze a onda kad su je smjestili u bolnicu pred operaciju išao joj je u posjetu barem jednom dnevno. Dvojica rođaka brinula su o svojoj teško bolesnoj mami, presvlačili joj pelene, kupali je, hranili. I njoj i njima je to u početku bilo malo teško i čudno ali onda su joj objasnili da je ona isto za njih radila kad su bili mali.
Odrasla djeca mijenjaju svoje roditelje u vinogradima, na oranicama i vrtovima, pomažu im na sve moguće načine. Prave s njima zimnice, domaće sokove i džemove jer se takav proizvod ne može kupiti ni u jednom dućanu. Evo baš u ovom periodu kada nam stiže jesen u gotovo svakom cimskom dvorištu drva za ogrjev slažu odrasla djeca sa svojom djecom, oni tim činom svoje mlade naraštaje uče i pokazuju im bez obzira gdje si i što si ne smiješ zaboraviti svoje roditelje, bake i djedove.
Ti mali znakovi ljubavi i pažnje i obraćanja pažnje ono su što čine život vrijednim. Žalosti me kad vidim da odrasli ljudi u vlastitim roditeljima vide samo tzv. baka servis i da im pričuva dijete ili još gore, neku vrstu tereta.
Dok smo bili mali naši roditelji su sve te stvari radili, odgajali nas najbolje kako su znali. Sada je red da mi kao odrasla djeca pomognemo našim starijim roditeljima te da to činimo iz ljubavi, jer ljubav se ljubavlju vraća.