Elma Dandić, Blagaj, Bosnia & Herzegovina
Moja želja na raskrižju Blagajskih snova
Autor: Elma Dandić
Rođena sam upravo u ovome suncem obasjanome Blagaju. Cijeli svoj život vjerovala sam da ću nakon završenoga fakulteta pronaći pristojan posao i voditi jedan lijep život. To moje nadanje i strahovanje, čežnja i želja danas stoje poput šale na blagajskome raskrižju snova. Ja, kao i mnogi drugi, sam spoznala gorku stvarnost života kada su u pitanju radna mjesta, zapošljavanje i dobijanje posla u malome mjestu poput moga Blagaja. Zbog ovoga sam uvidjela koliko naše društvo tone u nepotizmu, despotizmu, korupciji i manipulaciji.
U Blagaju je veoma teško naći posao bez ‘veze’ ili bez nekog namještanja. Ja sam završila fakultet i po struci sam inžinjerka građevine. Ali bez obzira na to što sam diplomirala i magistrirala nisam mogla naći posao u struci, tako da trenutno radim posao nevezan za moje obrazovanje. Radim kao šankerica, posao koji je fizički veoma težak i naporan. Radno vrijeme u kafiću je u prosjeku između 10 i 12 sati, te se tu obavljaju razne aktivnosti koje nisu prilagođene ženama. Ne bih voljela raditi ovaj posao u budućnosti jer se ne mogu razvijati i usavršavati. Trenutno, ovaj posao mi pruža finansijsku slobodu, što znači da imam barem malo financijske nezavisnosti, a to je meni, kao mladoj ženi, neophodno i presudno.
Za posao u mojoj struci, inžinjerke građevine, na moju veliku žalost je potrebno isključivo imati veze. Takva je naša sredina da je posao nemoguće dobiti bez štele. Kao mlada osoba, posebno kao mlada žena, voljela bih da se posao može dobiti bez veze jer fakultet nije nimalo lahko završiti. Moj život je trenutno vrlo ograničen jer ne mogu ostvariti svoje ciljeve, jer moja finansijska situacija to ne dozvoljava. Neki od mojih ciljeva su brak, stan, djeca i slično, ali u trenutnoj situaciji to je nemoguće. Također, voljela bih da odem odavde jer ne vidim budućnost tu. Meni kao mladoj i aspirativnoj ženi teško pada da naša država nije u mogućnosti organizovati konkurse za nas koji su bez štele.
Dakle, u Blagaju ne postoji nikakva želja niti volja vladajućih struktura da pomognu mladim ljudima, posebice mladim, obrazovanim ženama i djevojkama poput mene. Da sam znala da će to tako biti vjerovatno bih i prije otišla iz Blagaja, ne bih ostala ovdje jer ovdje nema budućnosti za nas mlade ljude. Ogorčena sam jer osobe poput mene nemaju šansu da pokažu svoje sposobnosti. Bez obzira koliko je ovo mala sredina, sve bi se moglo promjeniti da ljudi ne dozvoljavaju da vlada korupcija i nepotizam.