Kenan Kajan, Zalik, Bosnia & Herzegovina
Roditelji i djeca
Autor: Kenan Kajan
Ne tako davno uloga i pojam roditeljstva su bili daleki i strani. Često sam razmišljala o tome kako je biti roditelj: u glavi su se smjenjivale misli vezane za biološku stranu roditeljstva. U to vrijeme nisam razmišljala o načinu i metodi odgoja, kao ni o tome šta znači ‘odgovorno roditeljstvo’. Moralni načeli, etika, lijepo ophođenje prema starijim, pomoć ljudima u potrebi i nevolji trebali bi spadati svakako u odgovorno roditeljstvo. Svako od nas pretpostavlja da će se ta uloga i sve vezano za nju postepeno izgraditi i da ćemo se kako bude tekao odgoj usavršavati i truditi biti što bolji roditelji. Za ulogu ‘odgovornog roditelja’ u mojoj okolini, bar većina, se ne priprema. Baš iz tog razloga odabrala sam temu ‘Roditelji su svjesni da djeca upijaju sve što se govori oko njih’. Odgovorno roditeljstvo započinje već u ranoj životnoj dobi djeteta. Kod svoje djevojčice, već u drugoj godina života, primjetila sam da se razvio jedan od prvih oblika učenja, a to je učenje oponašanjem. Nakon ubrzane faze razvoja govora razvilo se i oponašanje odraslih ukućana, te smo skoro svakodnevno mogli da čujemo kako naša djevojčica ponavlja određene fraze koje je čula u svom okruženju. Svako ponašanje koje je i sama primjetila ponavljala bi sve učestalije, ohrabrivajući samu sebe da tako to treba da bude.
Brzo se ona našla u jednoj situaciji koja je svakako posljedica teme o kojoj ja danas govorim. Naime, jedan dan dok smo šetali njen bližnji rođak rekao joj je: ‘Ne kmeči, ti si budala’. Po svemu sudeći upućene su joj riječi koje je dječak čuo u svojoj okolini pa je odlučio da i on te iste riječi uputi nekome. U vrlo kratkom vremenskom roku, primjera je bilo na sve strane. Jedan od upečatljivijih primjera gore spomenute teme jesu riječi jednog dječaka koji je rekao: ‘Mi nećemo više dolaziti kod vas’. Sve što kažu djeca treba shvatiti sa dozom rezerve. Dječak je vrlo vjerovatno prenio komšijama ono što je čuo u svom domu. To ponekad može mnogo da nam kaže o međuljudskim odnosima. Djeca govore nekada više nego odrasli, odaju i neke tajne. Možda je to bila samo misao, ali zasigurno je starijeg sagovornika naveo na razmišljanje o izrečenom.
Smatram da su roditelji svjesni kako djeca upijaju sve što čuju u svojoj okolini, al da ne shvataju koliko i kako brzo to djeca reflektuju prema drugoj djeci ili prema drugim članovima zajednice. Kako sam ja postala svjesna u ranoj dobi moje djevojčice, tako sam sigurna da i ostali roditelji jesu svjesni ove činjenice. Mnogo je faza kroz koje djeca prolaze i mi vrlo lahko možemo primjetiti da naša djeca upijaju sve naše oblike ponašanja. U gore navedenom dijelu spominjala sam dva primjera koja su negativna posljedica djetetovog razvoja. Smatram da je gore navedeni i odabrani naslov jedna životna faza, koja kao i sve ostalo može imati pozitivne i negativne posljedice. Pozitivna posljedica upijanja iz djetetove sredine jeste da dijete upijanjem svakako može da prihvati lijepe oblike ponašanja, a znamo šta sve spada u lijepo ponašanje. Po mom mišljenju u to spada lijep odnos prema drugima, lijepa riječ, pomoć prvom komšiji, rodbini itd. Pored toga što smatram da su roditelji svjesni tog ‘upijanja’ smatram da po tom pitanju većina društva ne radi mnogo. Roditelji ne razmišljaju o tome koje sve posljedice mogu imati djeca koja su izložena negativnom ponašanju roditelja. Djeca svakodnevno upijaju loše i pogrdne izraze, te ih upućuju vršnjacima. Na taj način se nalazimo u jednom začaranom krugu. Trebamo se svakodnevno truditi i podizati svijest kako bi današnjim mladim roditeljima, koji žive ubrzanim načinom života, što više olakšali moderno roditeljstvo i ulogu roditelja. Ovo je bilo moje razmišljanje u vezi navedenog naslova sigurna sam da svi mi na ovu temu imamo mnogo razmišljanja i mnogo primjera koji bi doprinjeli da se ova tema shvati na jedan veoma lijep i ozbiljan način.